AI kao digitalni terapeut: Može li ChatGPT zameniti psihologa?

U eri kada digitalna komunikacija postaje svakodnevica, sve više ljudi okreće se veštačkoj inteligenciji ne samo radi praktične pomoći u pisanju mejlova ili uređivanju profila na društvenim mrežama, već i – za razgovor o ličnim problemima. Da, AI kao digitalni terapeut više nije naučna fantastika, već stvarnost za mnoge korisnike širom sveta.
Četbot kao prijatelj, savetnik – i terapeut?
Mnogi korisnici interneta, naročito na platformama poput Redita, svedoče o ličnim iskustvima sa AI alatima poput ChatGPT-a. Neki tvrde da im je razgovor sa četbotom doneo više uvida i utehe nego višegodišnje terapije:
„ChatGPT mi je pomogao više nego 15 godina terapije. Bez šale.“
Jedan od čestih obrazaca upotrebe jeste transkribovanje konflikata – svađa sa partnerima, cimerima ili kolegama – i traženje neutralne analize i saveta iz „perspektive psihologa“. Ljudi navode da je ovakav vid digitalne komunikacije oslobađajući, jer pruža sigurnost anonimnosti i odsustvo osude.
Takođe, AI – za razliku od prijatelja ili terapeuta – uvek ima vremena, ne pokazuje zamor i ne insistira na pauzama. To omogućava korisnicima da „istovare“ sve misli i osećanja u bilo koje doba dana ili noći.

Foto: Pexels
Šta kaže nauka o empatičnoj veštačkoj inteligenciji?
Istraživanje sprovedeno na Univerzitetu u Torontu pokazalo je da AI u nekim slučajevima može generisati empatične i korisne odgovore doslednije nego ljudi. Ovi odgovori često su pažljivo formulirani, nenapadni i pružaju osećaj podrške, što ih čini privlačnim u trenucima emocionalne krize.
Gde je granica: prednosti i potencijalni rizici
Ipak, stručnjaci upozoravaju da ovakva forma digitalne „terapije“ nije bez rizika. Psiholozi ističu da korisnici mogu razviti zavisnost od stalne potvrde i podrške koju AI nudi. Takođe, postoji opasnost da četbotovi – koji su trenirani da budu „prijatni“ – mogu nesvesno odobravati loše obrasce ponašanja.
Još jedan važan aspekt je zaštita privatnosti. Dok je komunikacija sa profesionalnim terapeutom zaštićena etičkim i zakonskim normama poverljivosti, razgovori sa AI ne podležu istim pravilima. To znači da informacije koje korisnik deli mogu biti analizirane, obrađene, pa čak i sačuvane u sistemima koji nisu nužno bezbedni za osetljive podatke.
Zaključak: AI kao pomoć, ne zamena
Veštačka inteligencija može biti koristan saveznik u trenucima kada nam treba brzo olakšanje, druga perspektiva ili jednostavno – neko ko će da „sasluša“. Međutim, ona ne može zameniti psihoterapiju – naročito kada su u pitanju ozbiljna stanja poput depresije, anksioznosti ili trauma.
Korišćenje AI-a kao podrške može biti deo šire slike – ali ne i njeno središte. Važno je da korisnici ostanu svesni granica tehnologije i uvek razmotre i profesionalnu pomoć kada je ona potrebna.