Connect with us

Hrana

10 odličnih srpskih oranž vina

Pixabay

Bogatstvo različitih pravaca i praksi – tako bis ukratko mogla da se definiše zapravo i dalje veoma usku tržišnu nišu koju popunjavaju oranž vina iz Srbije.

Prvo, gotovo svaka poznatija bela sorta vinove loze ima i svog domaćeg narandžastog predstavnika. Među njima, posebno su se izdvojile lokalne sorte, bar sudeći prema rezultatima naše degustacije. Odlično se pokazala smederevka, kao i morava, ne zaostaje grašac, a i tamjanika je iznenadila! Izgleda da odležavanje na pokožici i oksidativni stil odgovaraju mirišljavim sortama, jer se pored tamjanike i traminac pokazao kao odličan.

Osim sorti, i vinarske prakse se razlikuju, pa među srpskim oranžima ima i onih iz amfora i onih iz drveta, stvorenih uz duže ili kraće maceracije, kao i napravljenih konvencionalno ili alternativnim enološkim praksama. Degustacija je pokazala i da je ostalo još dosta prostora za napredak i to ne samo u količini različitih etiketa.

Neka vina i dalje se muče sa manama poput oksidacije, isparljivih kiselina ili čak miševine. Ima i onih koja su samo nebalansirana, gruba i nedovoljno sofisticirana. Ipak, više je onih dobrih i karakternih, pa samo treba da se osmelite i uronite u uzbudljiv svet oranža. Domaća vinska scena i ovde pokazuje da sasvim ide u korak sa globalnim tržištem.

Deset odličnih srpskih oranž vina su:

– Uncesored 2020, Bikicki;
– Tri Morave Reserve 2019, Temet;
– Grašac Amfora 2017, Vinčić;
– Orange Wine B 2018, Vučurević;
– Belina Orange 2020, Matijašević;
– Chardonnay Edicija R 2016, Kovačević;
– Belim 2017, Probus;
– Sauvignon Edicija R 2015, Kovačević;
– Župljanka 2018, Aleksandar Todorović;
– Morava Orange 2020, Despotika.

Continue Reading
Advertisement akcija ams


e arhiva
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Hrana

„Ruska salata“ nije ruska, ali zato salata „vinegret“ jeste (RECEPT)

Freepik

Kada neko kaže „ruska salata“ obično svima na pamet padne salata koja je nezaobilazni deo naše novogodišnje trpeze, ipak, prava ruska salata zapravo je nešto sasvim drugo i zove se „vinegret“.

Salate su jedno od najpopularnijih jela u Rusiji navodi „Jandeks“, na osnovu analize pretraživanja kulinarskih zahteva Rusa. Međutim, iako danas nema ničeg čudnog u tome, pre samo jednog veka salate ovog tipa nisu bile u ovolikoj meri rasprostranjene. Tajna popularnosti ove ruske salate je jednostavna – sastojci su više nego dostupni. Cveklu, šargarepu, krompir, krastavčiće i grašak, svako može da priušti.

Danas postoji nekoliko verzija kako je „vinegret“, najpopularnija ruska salata, dobila svoj naziv – neke su sasvim realne, dok su neke na granici smeha.

Verzija #1 – izgubljeni u prevodu

Pri dvoru jednog od najvećih ruskih imperatora Aleksandra Prvog, svojevremeno služio je poznati francuski kuvar Antuan Karem. Kada je video kako su njegove ruske kolege pripremile njemu nepoznatu mešavinu iz hladnog kuvanog povrća i u nju dodaju sirće, zbunjeno je uzviknuo: „Vinaigre?“ odnosno sirće, ali kako ruski kuvari nisu znali francuski, samo su klimnuli glavom i složili se sa njim. Tako je u ruskom jeziku ostao naziv vinegret za ovu poznatu salatu sa cveklom.

Verzija #2 – narodski rečeno

„Fi! Ne greto“ – uzviknula je ruska imperatorka Ekaterina Druga, jedva okusivši novo jelo servirano tokom ručka na dvoru. Ipak, bez obzira na njeno nezadovoljstvo ovim gastronomskim specijalitetom, on se zadržao u ruskoj tradicionalnoj kuhinji baš kao i naziv „finegreto“, koji se tokom vremena transformisao u vinegret zbog lakšeg izgovora.

Verzija #3 – vinegret kroz istoriju

Sve do sredine 18. veka u Rusiji salate nisu bile deo trpeze, a kuvano povrće se služilo kao prilog mesu na tanjiru u celosti.

Istorija vinegreta počinje tek 1792. godine, kada je u novom kuvaru predstavljeno jelo sa haringom koje se služi hladno – vinegret. Samo par godina kasnije, 1797. godine u drugom kuvaru, ovo jelo opisali su kao „jelo od ostataka raznog prženog mesa“ sa kiselim krastavčićima, maslinama, limunom, jabukama i cveklom, u koje se na samom kraju dodavao dresing od ulja i sirćeta.

1830-ih godina ovo jelo našlo se na menijima svih restorana Rusije, doduše u raznim varijacijama – sa mesom, ribom, pa čak i pečurkama. Ipak – dresing je ostao isti: sirće i ulje. Novitet je bio u tome što se salata servirala na ledu, kako se ne bi ugrejala do sobne temperature.

Vinegret kakav danas znamo nastao je tek početkom 20. veka, a svoju popularnost stekao je tokom Sovjetskog saveza – ova salata od kuvanog povrća bila je dosta povoljna, a ipak jako ukusna i kalorična. Kako je sezona slava u samom jeku, donosimo vam recept ruske salate kojom ćete iznenaditi sve goste, ali i želudac – jer nema majoneza koji se vari tri dana.

Izvor: RT Balkan

Continue Reading

Sponzorisano

Sponzorisano

Oznake

Istaknuto na YouTube

U trendu