Zašto u Italiji nikad ne bi trebalo da radite jednu stvar nakon 11 sati?
Iza pravila da se kapućino pije samo ujutru krije se priča o kulturi, varenju i neodoljivoj italijanskoj eleganciji koja ništa ne prepušta slučaju
U Italiji, zemlji u kojoj je kafa gotovo deo nacionalnog identiteta, postoje nepisana pravila o tome kada, šta i kako piti. Turisti su često očarani šarenim barovima i opojnim mirisom sveže mlevene kafe koji ispunjava ulice, ali i zbunjeni nizom neobičnih pravila koja Italijani poštuju gotovo s religioznom posvećenošću. Jedno od njih posebno je zanimljivo, a glasi: Kapućino se pije samo ujutru, nikada posle 11 sati!
Za mnoge posetioce ove čarobne zemlje to je pravo iznenađenje – zar kapućino ne prija u svako doba dana? Ali za Italijane to pravilo nije samo navika, već odraz duboko ukorenjene tradicije i kulture koja već vekovima oblikuje njihov prepoznatljiv, elegantan i opušten način života.
Ne kapućinu
Glavni razlog zbog kojeg Italijani izbegavaju kapućino nakon 11 sati zapravo je vrlo jednostavan – mleko. Oni veruju da mleko opterećuje želudac i otežava varenje, naročito posle jela, pa se napici koji ga sadrže, poput kapućina ili late makijata, piju isključivo ujutru, pre obroka.
Kada dan odmakne i dođe vreme ručka ili večere, naručiti kapućino smatra se gotovo nepristojnim, a mnogima i pomalo čudnim.
Italijanima to jednostavno nije u skladu s njihovim navikama i načinom života. Umesto napitaka s mlekom, biraju espresso – kratak, snažan i bez ijedne kapi mleka. On je savršena završnica obroka, mali energetski poticaj i simbol čiste, prave kafe, onako kako je Italijani zaista vole.
Jutarnji ritual
Za Italijane je kapućino zapravo pravi doručak u šolji. Priprema se od savršene mešavine espressa, toplog mleka i baršunaste mlečne pene, a u njemu se uživa polako – uz miris svežih peciva, novine ili kratak razgovor pre posla. Taj jutarnji trenutak mnogima je omiljeni početak dana, simbol topline i opuštenosti koji daje snagu za sve što sledi.
Oko deset ili jedanaest sati taj ritual se završava, a barovi prestaju da služe kapućino lokalnom stanovništvu. Turistima će ga, naravno, rado pripremiti, ali uz onaj karakteristični italijanski osmeh koji govori više od reči.
Za Italijane bi takav zahtev bio jednako neobičan kao kada bi neko usred leta tražio tanjir vruće supe – jednostavno nije vreme za to.
Život mere gutljajima kafe
Italijanska ljubav prema kafi seže vekovima unazad, a njena istorija neraskidivo je povezana s istorijom samog naroda. Prva kafana u Italiji otvorena je još u 17. veku u Veneciji – gradu koji je, zahvaljujući trgovini s Istokom, prvi doneo zrna kafe u Evropu.
Od tada je kafa postala neizostavan deo italijanskog života, a ritual ispijanja espressa prerastao je u pravu umetnost.
Danas u Italiji postoji više od 150 hiljada barova, a procenjuje se da prosečan Italijan popije oko četiri do pet šoljica kafe dnevno. Espresso je, naravno, kralj među njima.
U većini barova cena espressa simbolično je niska, jer se smatra da kafa mora biti dostupna svima – bez obzira na društveni status.












