Ukoliko američki OFAC ne odobri Naftnoj industriji Srbije (NIS) licencu za rad, prema rečima srpskih zvaničnika, rafinerija u Pančevu prestaje sa radom sutra, 25. novembra
U protekla dva dana održana su dva hitna sastanka u vezi sa NIS-om, na kojima se razgovaralo o rezervama naftnih derivata i povećanju uvoza, kao da nas država priprema upravo na taj, kako su rekli, „najcrnji scenario“.
Prestanak rada rafinerije značio bi da, umesto dosadašnjih 70 do 80 odsto naftnih derivata kojima je ovo postrojenje snabdevalo tržište, moraćemo iz regiona – Mađarske, Rumunije, Bugarske, Severne Makedonije – da uvozimo 100 odsto derivata.
Prema rečima jednog od Danasovih sagovornika, prestanak rada rafinerije sigurno će dovesti do povećanja cena goriva, ali ističe da ne očekuje da će on biti veći od 10 odsto, s obzirom na količinu rezervi koje Srbija ima.
Drugi naš sagovornik smatra da bi rast cena mogao da iznosi između 15 i 30 odsto, navodeći kao primer analize, koje su pokazale da je za toliko porasla cena goriva u SAD tokom uragana Katrina i prekida rada rafinerije.
Međutim, treći sagovornik tvrdi da cena ne bi trebalo uopšte da se promeni, ukazujući da se, prema Pravilniku o formiranju cena goriva, kao reper uzima cena derivata na Mediteranskoj berzi, odnosno u Đenovi u luci Lavera, a ne rafinerijsko-proizvođačka cena u NIS-u.
Ukoliko se, dodaje on, prate norme Pravilnika, za Srbiju bi gorivo moglo biti čak i jeftinije, s obzirom na to da bi uvoz goriva iz regiona bio mnogo jeftiniji nego uvoz iz Đenove, po kojem se trenutno računaju troškovi transporta.
Između ostalog, ukazuje i da rafinerija u Pančevu neće stati sa radom, jer NIS uvek može da prerađuje naftu sa izvorišta iz Vojvodine, što znači da će raditi smanjenim kapacitetom.
Koliko bi mogla da poraste cena goriva u slučaju prestanka rada rafinerije?
Ekonomski konsultant Bogdan Petrović smatra da cena goriva u Srbiji, čak i da rafinerija u Pančevu prestane sa radom, neće porasti za više od 10 odsto.
Ukazuje da bi prestanak rada rafinerije svakako doveo do većih transportnih troškova, ali smatra da to neće biti mnogo drastično.
Možemo očekivati poskupljenje, ali to neće biti drastično, negde od pet do 10 odsto. Međutim, kada se isprazne zalihe, to može biti veći problem, smatra Petrović.
Prema njegovim rečima, mnogo veći problemi nakon prestanka rada rafinerije nastali bi u smislu organizovanja velike logistike uvoza naftnih derivata, jer smo, kako dodaje, do sada imali logistiku za uvoz 30 odsto potreba tržišta, a biće nam potrebna za 100 odsto.
Istraživač saradnik u Centru za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka Vasko Kelić smatra da bi prekid rada rafinerije sigurno uticao na rast cena goriva.
Ako gledamo analize za veće šokove proizvodnje naftnih derivata, poput onog u SAD tokom uragana Katrina, prekid rada rafinerije može da utiče na povećanje cena od otprilike 15 do 30 odsto, dodaje naš sagovornik.
Važno je istaći, kako dodaje, da je ovde reč o izolovanom efektu, koji podrazumeva da su drugi parametri nepromenjeni.
Ukazuje da efikasnost uvoza ili državna intervencija mogu biti faktori koji bi mogli vući cene koje ćemo plaćati na pumpama naniže, dok dodatni šokovi na tržištima nafte i naftnih derivata, kako kod nas, tako i globalno, mogu uticati da rast cena goriva bude i veći.
Kelić dodaje da konkretno kretanje cena goriva zavisi od više potencijalnih efekata i da je nemoguće u ovom trenutku kredibilno predvideti.
Visoki logistički i drugi troškovi uvoza naftnih derivata svakako bi vukli cene nagore, ali bi potencijalno smanjenje monopolskog uticaja koji je do sada imao NIS na tržištu prodaje naftnih derivata moglo čak dovesti do smanjenja cena. Ako se država umeša nekim administrativnim ili fiskalnim merama (poput dodatnih ograničenja cena ili fiskalnih olakšica), cene bi svakako mogle biti održane na nižem nivou, ali nauštrb same ponude derivata i državnog budžeta, smatra Kelić.
Ako se prati pravilnik, cena ne bi trebalo da raste
Međutim, predsednik Udruženja vlasnika privatnih benzinskih stanica Milan Rakić ukazuje da ako se posmatraju norme iz Pravilnika o formiranju cena, cena goriva ne određuje se prema rafinerijsko-proizvođačkoj ceni u NIS-u, već prema berzi u Đenovi, uz dodatak logistike, akciza i PDV-a.
Zbog toga, kako kaže, ne postoji realan razlog za rast cena goriva u Srbiji. Dodaje da cene mogu porasti samo ako dođe do rasta cena na Đenovskoj berzi.
Rakić podseća da je još 2022. godine uspostavljen model prema kojem se maloprodajne cene formiraju kao da Srbija u potpunosti uvozi derivate iz Đenove, bez obzira što, kako kaže, to nije slučaj i bez obzira na to da li rafinerija u Pančevu radi ili ne.
Zatvaranje ili usporavanje rada rafinerije ne utiče na maloprodajne cene goriva. S druge strane, država će imati iste prihode od akciza i PDV-a sve dok se potrošnja ne smanji, objašnjava on.
Zbog toga, kako kaže, ne postoji realan razlog za rast cena goriva u Srbiji. Dodaje da cene mogu porasti samo ako dođe do rasta cena na Đenovskoj berzi.
Rakić podseća da je još 2022. godine uspostavljen model prema kojem se maloprodajne cene formiraju, kao da Srbija u potpunosti uvozi derivate iz Đenove, bez obzira što, kako kaže, to nije slučaj i bez obzira na to da li rafinerija u Pančevu radi ili ne.
Zatvaranje ili usporavanje rada rafinerije ne utiče na maloprodajne cene goriva. S druge strane, država će imati iste prihode od akciza i PDV-a sve dok se potrošnja ne smanji, objašnjava on.
Rakić odbacuje navode da će eventualni uvoz derivata poskupeti zbog transporta.
Po njegovim rečima, mnoge druge luke i rafinerije – u Rumuniji, Bugarskoj, Mađarskoj ili Makedoniji – geografski su bliže od Đenove, što znači i niže logističke troškove.
To je bila inscenirana priča da bi se NIS-u podigla osnovica za prodaju derivata na domaćem tržištu, tvrdi Rakić.
Ukazuje i na to da rafinerija u Pančevu neće stati ako se prerađuje sirova nafta sa izvorišta u Vojvodini, što znači da bi rafinerija mogla da radi smanjenim kapacitetom.
Govoreći o pitanju prodaje učešća Gasproma u NIS-u, Rakić ocenjuje da je gotovo nebitno ko će postati novi vlasnik, jer će poslovati u skladu sa domaćim pravilnicima i uredbama, dodajući da će imati identičnu poziciju monopola.
Budući monopolista će i dalje proizvoditi derivate, a građani i privreda će trošiti derivate po najvišim potrošačkim cenama u okruženju iz razloga što se na proizvodnu cenu derivata dodaju previsoke akcize i PDV, ističe Rakić.
Zašto je od uvođenja sankcija NIS-u cena dizela poskupela za 10 dinara, a benzina za pet dinara?
Sankcije NIS-u stupile su na snagu 9. oktobra. Cena dizela je od 10. oktobra do danas poskupela za 10 dinara, a benzina za pet dinara.
Petrović smatra da ovaj rast cena nema veze sa sankcijama NIS-a, već sa tržišnim kretanjem cene dizela na berzi na Mediteranu, ukazujući da je i dizel u BiH poskupeo.
„Iako cena nafte pada, cena nafte nije direktno korelisana sa cenom dizela, jer imate preradu, a problem su prerađivački kapaciteti koji dovode često do rasta cena dizela“, objašnjava Petrović.
I Kelić objašnjava da je za odgovor na ovo pitanje važno obratiti pažnju na to kako se formiraju veleprodajne cene naftnih derivata u Srbiji.
Prema njegovim rečima, ključan faktor jeste cena samog naftnog derivata na referentnom mediteranskom tržištu.
Deluje da je došlo do izvesnog većeg rasta cene dizela u odnosu na cenu benzina bez obzira na kretanja u ceni nafte. To znači da je došlo do izraženijeg rasta marže proizvođača dizela. Bitno je i to što u formiranju date cene prema relevantnom pravilniku učestvuje i korektivni faktor čiju vrednost na nedeljnom nivou dogovaraju nadležna ministarstva i energetski subjekti. Očigledno da nije došlo do korekcije tog faktora koja bi uticala na smanjenje rasta cena goriva, objašnjava Kelić.
Međutim, Rakić smatra da je rast cena goriva u poslednjih mesec dana „čist psihološki trenutak“ i da nije bilo razloga za njihovo podizanje.
Da li će država biti spremna na smanjenje akciza?
Na pitanje da li će, ukoliko cene goriva u Srbiji drastično porastu kao u vreme energetske krize 2022. godine, smanjiti ili ukinuti akcize na gorivo, sagovornici Danasa smatraju da se neće odreći tog prihoda.
Petrović ističe da je državi teško da se odrekne prihoda jer podbacuje u realizaciji budžeta, podbacuje naplata PDV-a i budžet je dosta napregnut, tako da ne očekuje da će se država odreći.
Međutim, ukazuje da takva mera uvek može biti moguća, naročito u nizu drugih populističkih mera kao što su povećanje minimalne zarade i penzije. Mada, ja prvo ne očekujem veliki udar na cene, ali prostora za smanjenje akciza ima, jer je kod nas gorivo jako skupo, ističe Petrović.
Ni Kelić ne veruje da bi došlo do sveobuhvatnog smanjenja akciza, budući da će ugroženost rada Rafinerije i NIS-a generalno, kao jednog od većih punilaca budžeta, već samo po sebi dovesti do manjih budžetskih priliva.
Široko smanjenje akciza bi dodatno pogoršalo sposobnost države da finansira tekuće i kapitalne izdatke. Ono što je moguće i racionalnije jeste smanjenje akciza za ograničene grupe potrošača (recimo, poljoprivrednike ili siromašnije građane Srbije), smatra Kelić.












