Tramp ponovo menja pravila igre: SAD izlaze iz UNESCO-a – da li svet klizi u epohu ideološkog savezništva umesto stručnosti?

Odluka administracije Donalda Trampa da povuče Sjedinjene Američke Države iz UNESCO-a ponovo je uzdrmala temelje međunarodnih organizacija. Prema informacijama koje je objavio New York Post, a koje su potvrđene i Rojtersu od strane dva evropska diplomata, predsednik Tramp je doneo ovu odluku nakon 90-dnevnog preispitivanja uloge SAD u organizaciji.
Zvanični razlozi? Antiizraelski narativ, propalestinske deklaracije, prokineski ton u strategijama i politike jednakosti, raznolikosti i inkluzije koje „ne idu u skladu sa nacionalnim interesima SAD-a“, prema rečima zamenice sekretara za štampu Bele kuće, Ane Keli.
Povlačenje kao politička poruka
Ovo nije prvi put da SAD pod Trampom izlaze iz međunarodnih institucija. Tokom svog prethodnog mandata povukao je zemlju i iz Svetske zdravstvene organizacije (SZO), Saveta UN za ljudska prava, kao i iz Pariskog sporazuma o klimatskim promenama. I tada, kao i sada, Trampova poruka je jasna – „ako institucije ne slede naš interes, nećemo biti deo njih.“
Ali to otvara nekoliko pitanja: da li SAD zapravo redefinišu ideju multilateralizma i stručnosti u globalnim institucijama? I još važnije – šta se dešava ako ovaj primer počnu da slede i druge velike sile?
Eksperti ili ideološki lojalisti?
UNESCO je organizacija čiji je osnovni cilj unapređenje obrazovanja, nauke i kulture. Ako se njen rad ocjenjuje isključivo na osnovu političke ili ideološke pristrasnosti – postavlja se pitanje: da li globalni standardi i ekspertiza više nisu dovoljni?
Ako se mesto za stolom daje samo onima koji dele vaše mišljenje – šta onda ostaje od objektivnosti i napretka u obrazovanju, nauci, borbi protiv rasizma i zaštiti kulturne baštine?
U vremenu kada svet zahteva globalna rešenja za krize poput klimatskih promena, obrazovne nejednakosti i tehnološke etike, ovakve odluke mogu voditi ka opasnoj fragmentaciji.
Da li svet ide putem polarizacije?
Trampova odluka, ako se potvrdi, mogla bi izazvati domino efekat. U svetu koji je sve više podeljen između geopolitičkih blokova, povlačenje SAD iz međunarodnih tela može ohrabriti i druge države da zauzmu slične stavove. To bi dovelo do formiranja „zatvorenih krugova“ u kojima se odluke donose unutar ideološki homogenih grupa, a ne kroz međusobni dijalog i stručnu argumentaciju.
Možda je za Trampa bitnije da u međunarodnim telima sedi sličnomišljenik, a ne akademik. Možda je lojalnost vrednija od stručnosti. No, ako svet krene tim putem, ostaje pitanje – ko će biti čuvar znanja, obrazovanja i nauke kada granice poverenja i saradnje budu ucrtane po političkim linijama?