Selektor Srbije iskren posle Engleske
Paunovićeva analiza bez pardona
Selektor Srbije Veljko Paunović sveobuhvatno je analizirao poraz od Engleske na Vembliju, meč u kojem su Orlovi porazom 2:0 praktično izgubili šansu da kroz grupu K dođu do baraža.
Njegov nastup pred novinarima bio je emotivan, otvoren i pun gorčine zbog propuštenog rezultata, iako je u igri Srbije bilo elemenata koji mogu da ohrabre.
Paunović je istakao da je ekipa pokazala napredak, ali i da to nije dovoljno da se vrati vera navijača. U svom opširnom odgovoru poručio je:
-Pokazali smo zube, ali nismo ih ujeli! To nam je nedostajalo, ali verujem da je bilo dosta dobrih stvari. Osećam da su igrači prihvatili ideju i način na koji funkcionišemo, odatle gradimo. Dugo nisu igrali u ovom sistemu. Zadovoljan sam kako su oba beka odigrala utakmicu, mislim da je Mimović imao strašan učinak sa Rašfordom i da je pomogao puno. Oba beka su nam falila u ofanzivnoj fazi, ali u toj potrošnji koji su imali protiv dva takva krilna igrača, Rašforda i Saku, normalno je sasvim da se to dešava. Postoji perspektiva i svakako da to jako ohrabruje. Gledajući na neki srednje-dugački vremenski period, to je pozitivno. Ali u nedelju moramo da se pripremimo i da odbranimo svoju čast. Dokle god postoje šanse. Ne može ni da se priča o tome, mora da se pobedi i da sve od sebe. Ja verujem i dalje i da može da nam se namesti da se ode u baraž, a posle je sve moguće.
Na direktno pitanje da li veruje da će Srbija uskoro biti tim koji pobeđuje rivale poput Engleske, odgovorio je bez ustručavanja:
-Ja sam već rekao da mrzim poraze i da me jako bole. Nisam zadovoljan, ali… Moglo je gore? Ne! Moglo je bolje. Trebalo je da ubacimo tu loptu u gol, da li petom, da li ovako ili onako, to su odluke zbog kojih je fudbal takav kakav jeste. I sa tim što je moglo bolje, otvorena je neka perspektiva za koju ću ja da radim i da se borim. Ali to su procesi. Ja sam, gde god da sam radio, doneo poboljšanje svakoj ekipi. Mogu slobodno to da kažem i ja samo želim da nastavim tako da radim, ali da u skladu sa resursima koje imam – pre ili kasnije da postignem rezultat.
Paunović je zatim još jednom podvukao svoju veru u reprezentaciju:
-Da, ja apsolutno verujem da ova reprezentacija i zemlja mogu da se bore sa najjačima na svetu. To smo uradili 2015. godine sa generacijom koja je i dan-danas prisutna. Potrebno je mnogo faktora za to, ali ja apsolutno verujem u to.
Selektor je zatim analizirao i segment igre u kojem je Srbija pokazala napredak, posebno u organizaciji tima:
-Iskreno, ne mogu da kažem da sam zadovoljan, jer me svaki poraz mnogo bolji. Porazi su odvratni, bez obzira što sam ponosan na momke, jer su dali tu sliku o kojoj govorite, da su bili organizovani i odvažni. Nedostajalo nam je više odvažnosti sa loptom u prvom poluvremenu, iako je gol bila lepa egzekucija, mislim da smo napravili nepotreban faul koji nas je spustio u zonu da branimo šesnaesterac i posle onih odbitaka. Izvanredan gol Sake, ali bili smo kažnjeni naivno. Tako sam se ja osećao i zato me to boli. Drugo gol, skroz smo se otvorili, boli i to, ali je drugačija situacija. Mislim da smo bili kažnjeni, a da smo u drugom poluvremenu stvorili mnogo dobrih šansi. Nedostajala nam je bolja egzekucija na prekidima u ofanzivi. Imali smo sedam kornera i nismo imali nijedan prvi dodir, nijednom se nismo izborili za poziciju da šutnemo na gol, ali jesmo svaku drugu loptu osvojili. Nedostajalo nam je bolje donošenje odluka iz tih drugih lopti. Imali smo šansu Kostića, izvanredno smo to bili pripremili, pas je bio odličan, tajming. Falio nam je blok, ali to je sve zbog toga što je malo vremena prošlo i neko je zaboravio da napravi blok kako bi Kole imao još veću prednost. U drugom poluvremenu igra nam je stvorila izvanredne prodore i situacije gde nam je nedostajao zadnji pas. Nedostajala nam je završnica. Kada pričaš i vraćaš film, mislim da osećaš da je moglo još više i još bolje i da si ostao kratak, a mogao si više. To je moj utisak.
Govorio je i o tome zašto se prihvatio ovog posla baš sada:
-I dalje imamo teoretske šanse, tako da mi je to budućnost! To je sve što imam da kažem o tome… A šta je put Srbije za budućnost? Mi uvek kada gradimo ekipe dođemo do toga da imamo fantastičnu generaciju, igrači koji igraju u najboljim timovima širom sveta, i onda ne izvučemo najbolje iz njih. I onda ponovo krenemo u taj proces, 5-10 godina to traje i tako u krug. Radio sam sa ovim igračima, imali smo uspeha u mlađim generacijama, i sada se vraćam u zadnji čas – da spasim generaciju koja je bila, a jeste i dalje, generacija koja može da uradi nešeto veće, da ostavi neki legat. A ako se to ne desi, moraćemo sve ispočetka! Taj proces je večan.
Za kraj, selektor je poslao još jednu snažnu poruku, naglašavajući veru u tim i zajednički rad:
-Ja sam zadovoljan sa svima, bekovi su mi dali veliku nadu. Videli ste da moje ekipe igraju sa bekovima, sa četiri pozadi, i to mi je bilo veliko ohrabrenje. Mislim da imamo igrače koji su danas nedostajali, pa kada se upotpuni to, sa njihovim sposobnostima, možemo da vidimo još više od ove grupe momaka. Ja sam prezadovoljan, bez obzira što me boli poraz, prezadovoljan sam momcima kako su primili poruke i motivaciju i kako smo reagovali na poluvremenu. Niko nije bio zadoovljan na poluvremenu. Stojim iza toga: da se pobedi, moraš da napadaš i da znaš kako napadaš. U drugom poluvremenu je to meni bilo mnogo jednostavno. Ako gledaš svoju ekipu koja napada i stvara akcije, gledaš i kažeš – ovo hoću, samo ovako. Kada se tvoja ekipa muči, i to gledaš, kako te napadaju i bombarduju – e to neću. Ja za to radim. To je sve zajednički projekat i proces.
.












