Planina Tara privlači sve veći broj stranaca – za 6.000 dinara možete da posmatrate medvede

Mrki medved, zajedno sa Pančićevom omorikom, predstavlja simbol Nacionalnog parka Tara, gde se nalazi najbrojnija populacija ove strogo zaštićene vrste u Srbiji.
Prema podacima Službe lova i ribolova, na teritoriji parka obitava više od 70 jedinki, a njihov broj poslednjih godina pokazuje tendenciju rasta.
Ipak, precizno tačan broj jako je teško potvrdi, jer su mrki medvedi životinje, koje se jako puno kreću i prelaze granicu, stoga na Taru neretko dolaze jedinke sa susednih planina, ali i iz susednih država.
Populacija mrkog medveda na Tari izuzetno je značajna za opstanak ove vrste na našim prostorima. Lov u Srbiji strogo je zabranjen 2002. godine i on je zaštićena vrsta. Medvedi se najčešće kreću kroz šumske komplekse, izbegavaju naselja i uglavnom ostaju u granicama zaštićenog područja, iako povremeno prelaze i u Republiku Srpsku, gde je lov na njih i dalje dozvoljen, rekla je za RINU Milica Stanišić, PR Nacionalnog parka Tara.
Od 2006. godine, u saradnji sa Biološkim fakultetom u Beogradu i organizacijom WWF, sprovodi se monitoring mrkih medveda putem GPS ogrlica. Do sada je na ovaj način praćeno više od 20 jedinki, a prikupljeni podaci pomažu u boljoj zaštiti i očuvanju staništa.
Medved se uspava, stavlja se u posebne zamke, naravno sve to bezbedno i stavi mu se ogrlica. Nakon što mu se stavi ogrlica mi pratimo njegovo kretanje, stanište i navike, a sve u cilju što adekvtanije zaštite. Markirane jedinke su uvek imale neka svoja imena poput Jelisaveta, Aleksandar, Ranko, Milica… Osim GPS ogrlicama medvedi na Tari se prate i uz pomoć foto-zamki koje naši timovi postavljaju u blizini hranilišta i DNK analizom geneteskog materijala, dodala je Stanišić.
Ono što je za ovih nepunih 20 godina pokazalo praćenje mrkih medveda na tari, jeste da se ove životinje plaše ljudi i sklanjaju od njih. Kreću se u većini slučajeva duboko u šumi i prvi zbegevaju susret sa čovekom. Ono što je za ovu vrstu jako značajno jeste to što na Tari postoje četiri uređena hranilišta na kojima se tokom godine ostavlja hrana za medvede, kako bi se sprečilo njihovo približavanje naseljenim mestima.
Na ta hranilišta se tokom godine baci na desetine kilograma hrane. Ono što je do sada pokazala praka je da tako pomažemo i lokalnom stanovništvu, jer kada ima dovoljno hrane u prirodi i na hranilištima, medvedi ne silaze u sela, jer se prehranjuje u šumi, objasnila je Stanišić.
Iako se smatra najvećom evropskom zveri, susret sa medvedom na Tari izuzetno je redak. Iz parka apeluju da se posetioci kreću isključivo obeleženim stazama i u grupama, da pse drže na povocu i da u slučaju susreta ostanu mirni, bez naglih pokreta i da se udaljite uz pokušaj da mu ne okrećete leđa.
Tura posmatranja mrkog medveda
Zanimljiva atrakcija koju sve više posetilaca bira jeste tura posmatranja mrkog medveda, koju organizuje Nacionalni park Tara od maja do oktobra. Interesovanje turista je veliko, posebno stranih posetilaca iz Rusije, Britanije, Ukrajine i Kine.
Posmatranje se vrši sa bezbedne udaljenosti, iz čeke u blizini hranilišta u pratnji čuvara zaštićenog područja. Cena ture je 6.000 dinara po osobi, a ako posetilac ne vidi medveda, vraća mu se 50 odsto iznosa. Šansa da vidite medveda je velika, uglavnom se ture izvode u popodnevnim satima kada se oni najčešće i nalaze na hranilištu, kaže Stanišić.
Lov na mrke medvede u Srbiji je zabranjen od 2002. godine, a svako ugrožavanje ove vrste podložno je kaznenim merama koje sprovode nadležne institucije. Nacionalni park Tara tako ostaje jedno od najvažnijih utočišta ove retke vrste i primer uspešne zaštite biodiverziteta.
Ovaj medijski sadržaj deo je projekta „Devastacija Nacionalnog parka Tara: Kako se izboriti sa izazovima koje nameće priroda, ali i sa bahatim pojedincima?“ koji realizuje Regionalna informativna agencija RINA, a sufinansira opština Bajina Bašta.