Otvaranje izložbe Tijane Zorić u utorak, 20. maja u 19 na Kolarcu

Izložba FRAGMENTI TELESNIH ISKUSTAVA autorke Tijane Zorić biće otvorena u utorak, 20. maja u 19 časova u Galeriji Kolarčeve zadužbine.
Skulpture objedinjene u seriji pod nazivom Fragmenti telesnih iskustava za cilj imaju da dekonstruišu tradicionalne forme, propituju semantičke strukture jezika i izazivaju konvencionalne norme u skulpturalnoj praksi, koristeći delove ljudskog tela kao osnovnu inspiraciju. Ova umetnička serija provocira promišljanje o prirodi ljudskog postojanja kroz jedinstven spoj forme i simbolike, navodi autorka.
Izložba će biti otvorena do 31. 5. 2025. radnim danima od 10 do 20, subotom od 10 do 16 časova.
FRAGMENTI TELESNIH ISKUSTAVA
Skulpture objedinjene u seriji pod nazivom Fragmenti telesnih iskustava za cilj imaju da dekonstruišu tradicionalne forme, propituju semantičke strukture jezika i izazivaju konvencionalne norme u skulpturalnoj praksi, koristeći delove ljudskog tela kao osnovnu inspiraciju. Ova umetnička serija provocira promišljanje o prirodi ljudskog postojanja kroz jedinstven spoj forme i simbolike.
Predmet istraživanja u mojim radovima predstavlja umetnički projekat koji vizualizuje i propituje formulacija iskustva tradicionalne skulpturalne prakse. Svaka skulptura oblikovana je nalik pojedinim delovima ljudskog tela, istražujući njihove unutarnje veze sa subjektivnim iskustvima. One nisu samo fizički fragmenti tela, već i simbolički prikazi emotivnih, mentalnih i duhovnih aspekata ljudskog postojanja. Kroz specifičnu formu, istražujem semantičke strukture jezika, postavljajući pitanja o tome kako reči oblikuju naša iskustva i identitet. Skulptura Proždrljivost simbol je pohlepe, ali i nadmoći, bilo mentalne, fizičke, društvene ili ekonomske. Činjenica jeste da se nalazimo u čeljustima nemilosrdnog sistema koji konstantno zahteva eksploataciju prirodnih i ljudskih izvora zarad zadovoljavanja ogromne potrebe za uvećanjem profita. Šapat je simbol “gluvih telefona” tj. mogućnosti modifikacije istine, ali i prenošenja lažnih informacija i zatrovane medijske scene koja manipuliše plasiranim informacijama. Mnoštvo očiju na fragmentu koji treba da nalikuje deliću zida pod nazivom Zidovi imaju oči predstavlja izreku “i zidovi imaju oči“, a bavi se pitanjem privatnosti, pa i narušavanjem iste u savremenom sajber svetu i hibridnim i imaginarnim realnostima.
Američki pisac i socijalni filozof Norman O. Braun duboko promišlja o ljudskom telu, ne posmatrajući ga kao inertnu stvar ili materiju, već kao neprestan proces tvorbe. Za Brauna, ljudsko telo nije ograničeno na statičnu strukturu, on ga vidi kao dinamičan energetski sistem koji se neprekidno konstruiše i dekonstruiše. Ova perspektiva o telu kao perpetualnom procesu unutarnje samogradnje i samouništenja postavlja okvir koji se uklapa u narativ koji prepoznajem kao inspiraciju za svoja dela.
Deformacije i reinterpretacije delova tela na ovim skulpturama nisu samo estetske; proširujući granice percepcije dozvoljavaju posmatraču da preispita vlastite pretpostavke o ljudskom telu i njegovom mestu u umetnosti kao jednom od osnovnih motiva. Kroz ovu inovativnu kombinaciju fragmentacija ljudskog tela, semantičke analize jezika i pristup skulpturi, pozivam na duboko promišljanje o suštini ljudske egzistencije i njenoj kompleksnosti.
Takođe, pokušavam da prodrem u ljudsku psihu, istražujući značenje specifičnih delova tela. Moje skulpture nisu samo vizuelne reprezentacije, već i metaforičke slike ljudskih osobina. Urokljive oči, uši kao svedoci izgovorenih laži, postaju simboli dubljih emocionalnih i socijalnih slojeva, dok krivljenje kičme vizualizuje neprekidni napor i istrošenost pod dehumanizujućim ustrojstvom opresivnih savremenih društvenih struktura.
Ovakav vizuelni jezik prožet je introspekcijom posredstvom koje se istražuje tema propadljivosti i večnosti. Kroz pažljivo oblikovanje materijala prenosim ideju prolaznosti vremena, naglašavajući fragilnost ljudskog postojanja. Delovi tela postaju simbolički reprezenti životnog puta, istovremeno odražavajući krhkost i izdržljivost. Moj umetnički izraz nije samo anatomsko istraživanje ljudskog tela, već i poziv na razmišljanje o suštini čovekove egzistencije u složenom društvenom kontekstu.
Kroz spoj simbolike, semantike i inovativne forme postavljam pitanja o ljudskoj prirodi, društvenim normama i večnim temama prolaznosti. Pristupam ljudskom telu kao prolaznom entitetu, a istovremeno, naglašavam večnost trenutaka uhvaćenih u materijalu. Svaki detalj postaje memento mori, podsećajući posmatrača na prolaznost života.
(Tijana Zorić)