Održana komemoracija Dejanu Milovanoviću

U toku govora pozlilo Bošku Đurovskom
Na stadionu „Rajko Mitić“ je održan komemorativni skup povodom smrti nekadašnjeg igrača i i kapitena FK Crvena zvezda Dejana Milovanovića.
Skupu je prisustvovala porodica Milovanović, kao i uprava kluba na čelu sa generalnim direktorom Zvezdanom Terzićem. Od Dejana Milovanovića su se oprostile i Zvezdine legende, saigrači, treneri, članovi Upravnog odbora, kao i brojni sportski radnici.
Nakon odavanja počasti Dejanu Milovanoviću minutom ćutanja, prisutnima se obratio predsednik kluba Svetozar Mijailović.
– Napustio nas je Dejan Deki Milovanović. Napustio nas je iznenada, tako mlad, da je neverica toliko velika da nam ne dozvoljava da tu činjenicu, strašnu i nepravednu, uopšte prihvatimo. Otišao je Zvezdin kapiten, pravo sa terena u večnost. Postigao je gol za svoje veterane i otišao na način dostojan najvećih antičkih tragedija i uputio se negde gore, kod svog oca Đorđa. Tragedija bez premca na takav način. Dekijeva skromnost, ljubaznost, posvećenost, druželjubivost, sve su to bile njegove vrline koje su ga, uz hrabrost i poštenje, preporučivale da bude vođa. Bio je dečak velikog fudbalskog talenta. Naslednik svog oca Đorđa, poznatog kao Đoka bomba, koji je sedamdesetih i osamdesetih godina nosio dres naše Crvene zvezde. Deki je za prvi tim debitovao 17. novembra 2001. godine, nakon što je prošao sve mlađe selekcije našeg kluba. Debitovao je kao momak sa svega 17 godina i već naredne sezone zabeležio je 35 takmičarskih utakmica za Zvezdu, što mu je bio i lični rekord u jednoj sezoni. Pamtićemo njegove evrogolove protiv Partizana, Kjeva i mnoge druge… Pamtićemo da je 2006. godine postao naš kapiten sa samo 22 godine. Pamtićemo i da je te iste godine proglašen za najboljeg igrača lige u anketi svih kapitena superligaških klubova.
Osvojio je tri titule šampiona države i četiri kupa. Nastupao je i za najbolju selekciju Srbije, dok je sa mladom reprezentacijom osvojio dve srebrne medalje na Evropskim prvenstvima, 2004. i 2007. godine kada je bio i kapiten. Nastupio je za reprezentaciju Srbije i na Olimpijadi 2004. godine u Atini. Igrao je u inostranstvu za ekipe Lansa i Panioniosa. Ostaje ogromna žal za gubitkom takvog čoveka, prijatelja i zvezdaša. Blag , odmeren, drag čovek, koji je izazivao respekt kako svojih klupskih drugova, tako i svojih sportskih rivala. Ostaje velika praznina.
Ponestaju reči kojima bismo se oprostili od našeg Dekija. Njegova ljubav za fudbalom, njegova strast i njegov poslednji dodir fudbalske lopte, ostaće duboko urezan u sećanju svakog zvezdaša. Otišao je Dejan Milovanović, ostala je legenda o divnom čoveku.
Od Dejana Milovanovića se na komemorativnom skupu oprostio i njegov kum i nekadašnji igrač Crvene zvezde Miloš Dimitrijević
– Okupili smo se danas da odamo počast našem Dekiju, da podelimo uspomene i da mu se zahvalimo za sve što je učinio za svakog od nas. Nikada nisam mogao da zamislim da ću stajati ovde i govoriti ove reči. Još u ponedeljak me je moj kum pozvao i rekao: “Trebaš mi dođi, uhvati neki let iz Francuske, dođi da odigramo tu utakmicu u utorak, treba da dobijemo ove.” Te njegove reči mi i danas odzvanjaju u glavi i zauvek će ostati u mom srcu. Deki za mene nikad nije bio samo prijatelj, on je bio brat i kum, neko ko je uvek bio deo mog života i ko je donosio radost i smeh svima oko sebe. Njegov osmeh, njegova šala uvek u pravom trenutku, njegova spremnost da pomogne, to je ono što ga je činilo posebnim. Uvek je imao neku šalu, a posebno kada bi šutnuo onu svoju čuvenu bombu, okrenuo se prema meni i rekao: “Kume, šta misliš, jel kači ovo možda golman?”. To je bila naša šala, stalno smo se smejali i uživali u tim trenucima.
Na komemoraciji za Dejana Milovanovića Bošku Đurovskom je tokom držanja govora iznenada pozlilo. Legendarni fudbaler našeg kluba je brzo povratio svest, a potom je prebačen u Institut za kardiovaskularne bolesti „Dedinje“, gde je podvrgnut detaljnim pregledima.
Informacije o zdravstvenom stanju Zvezdinog asa je saopštio direktor Instituta prof. dr Milovan Bojić.
– Boško se oseća dobro i dobrog je opšteg zdravstvenog stanja, a u narednom periodu biti podvrgnut svim daljim neophodnim pregledima, kako bi lekari bili potpuno sigurni da je sve u najboljem redu.