Na današnji dan pamtimo malog Slobodana Stojanovića i srpski narod koji je u Podrinju prošao kroz užase

Na današnji dan, kada se u Potočarima održava komemoracija žrtvama iz Srebrenice, podsećam da je i srpski narod u Podrinju prošao kroz užase. Podsećam na srpska stradanja — ne radi mržnje, već radi istine i pravde.
🕯️ I ja pamtim malog Slobodana Stojanovića…
U mraku ratnih godina, kada su život i smrt često bili pitanje trenutka, srpski narod u Zvorniku i okolini podneo je nezamislive žrtve. Stradanja koja su zadesila srpska sela tokom Drugog svetskog rata i rata u Bosni ostavila su neizbrisive ožiljke, ali i svedočanstva o patnji i hrabrosti.
Jedna od najbolnijih stranica te tragedije je priča o malom Slobodanu Stojanoviću — detetu čije su nevine godine prekinute užasnim zločinom.
Juna 1992. godine, lokalne muslimanske oružane formacije – pripadnici Armije BiH – izvršile su jeziv zločin u selima zvorničke opštine. Najviše su stradala sela Gornja i Donja Kamenica. Tačan broj ubijenih nije poznat, a pretpostavke se kreću od 109 do više od 250.
Tim sudske medicine, predvođen dr Zoranom Stankovićem sa VMA, prilikom ekshumacije utvrdio je da su skoro sve žrtve prethodno mučene i ubijene na svirep način.
Tela bez glava, bez udova. Ekserima probijene lobanje. Gvozdene šipke u grudima. Lanci na zglobovima. Razbijene vilice. Odsečene mošnice. Spaljeni delovi tela. Samo tri tela — od njih više od 100 — ubijena su vatrenim oružjem.
A među svima njima, jedna sudbina i danas boli celo Podrinje.
Smrt dečaka Slobodana Stojanovića, koji je imao samo 11 godina, svedoči o dubokoj mržnji prema svemu srpskom.
Slobodanu su ruke odsečene do lakta. Izbijeno mu je šest zuba gornje vilice. Svaki prst na stopalima — odsečen. Koža i meso oguljeni. Na grudima — četvrtasti otvor u obliku krsta: „nož radio“.
Na kraju, metak kroz slepoočnicu — kao konačno smirenje posle nezamislive muke.
I sve to — zato što se vratio po svog psa.
Slobodana je ubila Elfeta Veseli, mesna Albanka i pripadnica formacije Nasera Orića. Za ovaj zločin osuđena je tek mnogo godina kasnije, u drugoj deceniji 21. veka — i to na samo deset godina zatvora.
Neka se pamte sve žrtve. A naša obaveza je da se ova strašna prošlost nikada više ne ponovi.
⸻
Pamtimo. Poštujemo. Prenosimo.
@zavet_predaka