Minimalna zarada u Srbiji raste: Da li 500 evra znači prekretnicu za radnike i poslodavce?

Najava povećanja minimalne zarade u Srbiji na 500 evra od 1. oktobra 2025. godine izazvala je veliku pažnju javnosti, naročito među zaposlenima sa najnižim primanjima, ali i u poslovnoj zajednici. Prema rečima ministarke za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milice Đurđević Stamenkovski, ovo je tek prvi korak ka postizanju cilja da minimalac pokrije minimalnu potrošačku korpu – osnovni indikator dostojanstvenog života radnika.
Dok neki ovu meru vide kao važan iskorak ka socijalnoj pravdi, drugi postavljaju pitanje koliko je povećanje realno održivo i kakav će biti dugoročni uticaj na srpsku ekonomiju.
Šta zaista znači minimalna zarada od 500 evra?
U poređenju sa prethodnim godinama, novi minimalac od 500 evra predstavlja značajan rast. Prema zvaničnim podacima, Srbija je trenutno jedna od samo četiri evropske zemlje koje su ove godine povećale minimalnu zaradu – uz Nemačku, Francusku i Portugaliju. Među njima, Srbija je jedina van Evropske unije, što ovom potezu daje dodatnu političko-ekonomsku težinu.
Ministarka ističe da će, ukoliko se minimalna zarada dodatno poveća od 1. januara 2026., ona premašiti vrednost minimalne potrošačke korpe za 11,5%, što bi značilo da zaposleni sa minimalcem po prvi put mogu da pokriju osnovne životne troškove bez zaduživanja ili dodatnih izvora prihoda.
Uticaj na privredu i poslodavce
Iako se povećanje minimalne zarade pozdravlja kao socijalna mera, najveći teret pada na privatni sektor. Prema rečima ministarke, svega 7.000 do 8.000 radnika sa minimalnom platom zaposleno je u javnom sektoru, dok su ostali u privatnim kompanijama koje već osećaju pritiske zbog inflacije, rastućih troškova i izazova sa radnom snagom.
Zabrinutost poslodavaca nije bez osnova – povećanje minimalca automatski vuče i druge troškove (doprinosi, porezi, isplata toplih obroka i sl.), a to može uticati na smanjenje zapošljavanja ili prelazak dela radne snage u neformalnu sferu.
U tom kontekstu, najava paketa podrške poslodavcima koji bi trebalo da stupi na snagu 1. januara 2026. predstavlja važan balansirajući faktor. Povećanje neoporezivog dela zarade moglo bi da ublaži pritisak na male i srednje preduzetnike, ali pitanje ostaje: da li je to dovoljno?
Koliko je održiv trenutni model rasta plata?
Đurđević Stamenkovski naglašava da je rast plata logičan odgovor na povećane troškove života. Inflacija je, prema njenim rečima, “iskontrolisana”, ali su cene osnovnih životnih namirnica i dalje visoke, što se direktno odražava na kvalitet života radnika.
U tom smislu, rast minimalne zarade nije samo socijalno pitanje, već ekonomski imperativ – kako bi se zadržali radnici u zemlji i stimulisala domaća potrošnja.
Međutim, važno je podsetiti da se realna kupovna moć ne meri samo nominalnom visinom zarade, već i njenim odnosom prema inflaciji, troškovima stanovanja, energenata i usluga. Ako ti parametri nastave da rastu brže od plata, onda će nominalno povećanje minimalca imati ograničen efekat.
Smanjenje broja radnika sa minimalcem: pozitivan signal ili statistička iluzija?
Zanimljiv podatak koji je ministarka iznela jeste da danas samo 90.000 radnika prima minimalac, u poređenju sa preko pola miliona pre deset godina. Ako je ovaj podatak tačan i ne uključuje deo sive ekonomije, to bi mogao biti pokazatelj pozitivnih pomaka na tržištu rada – većeg broja kvalifikovanih poslova, rasta plata i bolje konkurentnosti.
Međutim, stručnjaci upozoravaju da deo smanjenja može biti rezultat administrativnog prikrivanja (isplate minimalca na papiru, a razlike „na ruke“) ili sve većeg broja freelancera i radnika na privremenim angažmanima, koji nisu obuhvaćeni tradicionalnim statističkim metodama.
Realan napredak ili politička poruka?
Povećanje minimalne zarade na 500 evra svakako je značajan korak, posebno za one koji su do sada radili za izuzetno niska primanja. Ali, prava ocena ove mere zavisiće od njene održivosti, reakcije poslodavaca, kao i od ukupnog uticaja na tržište rada i standard građana.
Ako Vlada Srbije uspe da istovremeno zaštiti i radnike i privrednike – kroz pametno vođene poreske politike i podršku zapošljavanju – minimalac od 500 evra može postati nova normalnost, a ne privremeni socijalni eksperiment.