FLETCHER objavila treći studijski album „Would You Still Love Me If You Really Knew Me“

Pop pevačica i kantautorka FLETCHER predstavlja svoj treći studijski album „Would You Still Love Me If You Really Knew Me?“, objavljen za Capitol Records. Najnoviji LP multi-platinaste hitmejkerke stiže dok ona predstavlja svoj novi singl „Hi, Everyone Leave Please“ — brutalno iskrenu numeru koja je podjednako ispovest i samopotvrđivanje, koju prati muzički video spot u režiji Birthplace, koji čine Pfion Vince i Madison Phipps.
Pogledajte zvanični video „Hi, Everyone Leave Please“ OVDE
Album „Would You Still Love Me If You Really Knew Me?“, koji su producirali FLETCHER i GRAMMY nagrađivana producentkinja/tekstopisac Jennifer Decilveo, najemotivnije je i najodvažnije delo FLETCHER do sada. Dok se otvara o periodu intenzivnog ličnog promišljanja, umetnica rođena u Asbury Parku spaja svoje najprodornije pisanje pesama do sada sa sirovim i ogoljenim zvukom ukorenjenim u njenom vokalu.
Numera „Hi, Everyone Leave Please“ fokusira se na kameleonsko vokalno izvođenje FLETCHER. U refrenu, FLETCHER isporučuje molbu za mirnu samoću, prelazeći u nežnu krhkost koja je briljantno kontrastirana izobličenim gitarskim rifovima numere. Izgrađena na snažnom aranžmanu živih bubnjeva, basa, gitare i sintova, numera na kraju postiže duboko katarzičan efekat, pretvarajući se u uzvišenu himnu koja hrabro izražava njene potrebe.
FLETCHER komentariše: „’Hi, Everyone Leave Please’ je pesma koja je dugo živela u meni. To je molba za slobodu. Za prostor. Za sebe. To sam ja koja konačno naglas izgovaram stvari koje sam nosila: tenziju koju osećam zbog takmičenja, frustraciju zbog ciljeva koji se stalno pomeraju, tugu zbog toga što nikad nisam dovolja, težinu neizbežnog izgaranja. Srž toga kako sam se uvek borila sa bolom umetnika u muzičkoj industriji.
Oduvek sam sanjala da budem velika pop zvezda, još od kada sam bila mala devojčica. Ali negde usput, ono što me je nekada osvetljavalo, počelo je da me gasi. Ova pesma je trenutak kada sam konačno sebi dala dozvolu da kažem, možda mi ovaj san više ne odgovara. Stajala sam dovoljno blizu vrha planine da vidim šta je tamo. Nije bilo onako kako sam mislila da će biti.
Muzika mi je toliko sveta. Spasavala mi je život iznova i iznova. I to je ono što se borim da očuvam. Svoju ljubav prema njoj. Zajedno sa svojim fizičkim, mentalnim, emocionalnim i duhovnim blagostanjem.
Poput naslova albuma, ova pesma je počela kao nešto što je upućeno svima koji me posmatraju. Ali završava se kao nešto upućeno samo jednoj osobi. Devojci koja me gleda sa druge strane stakla. Mogu li da imam trenutak za sebe? Šta ako skočim sa postolja? Hoću li čuti svoje misli bez buke tuđih mišljenja, projekcija, seciranja i očekivanja? I ako san koji sam imala celog života, oko kojeg su se svi okupili da ga ostvare, više ne osećam, da li je to u redu? Mogu li to da prihvatim to kao da je u redu?
Ovo je album pun pitanja, za mene, za porodicu i prijatelje, za fanove, za industriju, za svet. On beleži tu tanku liniju sa kojom sam se uvek borila, a to je očajnička želja da budem viđena i voljena od strane svih, ali i moja najdublja želja da upoznam sebe van svetla reflektora i van scene.
Nisam više ono što sam nekada bila, a nisam još ni ono što postajem. Negde sam između. Tu živi ova pesma. Gde živi i ceo ovaj album, zapravo. U liminalnom, mutnom prostoru otpuštanja i pravljenja mesta za nove snove za koje još uvek nemam reči.
Ceo ovaj album je o tom osećaju. I ova pesma je seme iz kojeg je izrastao. To je dozvola da se otpusti, da se evoluira. Čak i kada ulozi izgledaju kao da ne mogu biti veći i kada postoji sve što se može izgubiti. Ali kada stojite na raskrsnici između gubljenja sebe ili gubljenja svega ostalog? Svaki put ću izabrati ovo drugo.
Neizmerno sam zahvalna na ovom putovanju. Za ljubav i otpor koje sam dobijala godinama. Nema ni jednog trenutka koji bih poništila. Nadam se da će vam ovaj album praviti društvo kao što je meni, i da će vas sresti tamo gde se nalazite. Da će poslužiti kao podsetnik na vašu hrabrost i da je u redu da zaštitite svoj mir. I da nastavite da pronalazite sebe sa druge strane sve buke.
Zauvek Cari, zauvek Fletcher”.
Ponovo otkrivajući posvećenost apsolutnoj autentičnosti u svom stvaralaštvu, „Hi, Everyone Leave Please“ stiže nakon njenog nedavnog singla „Boy“ — prelepog uvoda u nefiltriranu emociju albuma „Would You Still Love Me If You Really Knew Me?“. Nakon premijere prošlog meseca, ova balada je dobila pohvale od strane Rolling Stonea, koji je numeru nazvao jednom od njihovih pesama koje morate čuti.
Iako je snažan osećaj slobode uvek definisao rad FLETCHER, novi album otelotvoruje neobuzdaniju energiju nego ikada ranije, uglavnom zbog čiste katarze pesama poput „Congratulations!“. „’Congratulations!’ je proizašla iz razmišljanja o ideji da više ne dobijam aplauze i da sebi dozvolim da budem znatiželjna o tome kako bih se povodom toga osećala“ poručuje FLETCHER.
Na „Don’t Tempt Me…“, FLETCHER predstavlja veličanstven obrt klasične balade o slomljenom srcu. „To je pesma o meni koja preispitujem svoju svrhu, u kontekstu vrlo toksičnog odnosa između mene i muzičke industrije. Da li da ostanem ili da odem,“ kaže ona. „Želela sam da pokušam da uhvatim sve nijanse tog odnosa, koji je bio najveće putovanje mog života, ali i onaj u kojem sam počela da gubim sebe“.