Da li strane firme u Srbiji opstaju samo dok traje državna pomoć?

Analiza efekata subvencija i pitanje budućnosti domaće industrije
Južni deo Srbije poslednjih meseci suočava se sa ozbiljnim problemima u industrijskom sektoru. Mnoge fabrike, koje su nekada zapošljavale stotine radnika, danas najavljuju ili već sprovode otpuštanja. Jedan od poslednjih i najznačajnijih primera jeste kompanija „Leoni“, koja zatvara jedan od svojih pogona i ostavlja bez posla gotovo 1.900 radnika. Razlog – manjak narudžbina i globalna kriza u automobilskoj industriji.
Ova situacija postavlja važno pitanje: da li strane kompanije u Srbiji ostaju i posluju samo dok primaju državnu pomoć, odnosno subvencije? Kada se ove finansijske injekcije smanje ili prestanu, da li se njihove aktivnosti u zemlji završavaju, a radnici ostaju bez posla?
Subvencije – privlačenje investicija ili kratkoročni posao?
Država Srbije dugi niz godina koristi subvencije i poreske olakšice kako bi privukla strane investitore u sektor proizvodnje. Cilj je da se otvore radna mesta, podstakne razvoj i unapredi ekonomija. Međutim, praksa pokazuje da mnoge kompanije, po isteku ugovornih obaveza za dobijene subvencije, odlučuju da napuste zemlju jer im poslovanje bez pomoći nije dovoljno profitabilno.
Povećanje minimalne zarade dodatno podiže troškove radne snage, što je jedan od razloga što strani investitori gledaju i na druge zemlje sa jeftinijom radnom snagom. Takmičenje u regionu i šire – takozvana „trka ka dnu“ – čini da se zarade i uslovi rada dodatno srozavaju u pokušaju da se ponude što povoljniji uslovi za strane kompanije.
Položaj radnika – između profitnih interesa i prava
Radnici u ovim fabrikama često su u izrazito ranjivom položaju. Usmereni na brzu proizvodnju i isporuku, suočeni su sa visokim pritiscima, ponekad neadekvatnim uslovima rada i neizvesnom budućnošću. U nekim slučajevima dodatni bonusi i beneficije ne predstavljaju stvarnu nadoknadu za minimalne plate i radne uslove.
Sa druge strane, postavlja se pitanje koliko su ove investicije zaista doprinosile lokalnom razvoju. Da li se država i zajednica zaista profitabilno uključuju u ovakve aranžmane ili su subvencije i porezi na radnike uglavnom sredstva kojima strane kompanije finansiraju svoje globalne operacije?

Foto: Pexels
Šta je bolje – strane investicije ili razvoj domaće proizvodnje?
Postoji i drugačiji pogled na strategiju razvoja ekonomije – ulaganje u domaću proizvodnju, podsticanje inovacija, jačanje lokalnih preduzeća i povećanje vrednosti kroz nove tehnologije i znanje. Ova strategija podrazumeva dugoročne investicije i stvaranje održivog privrednog okruženja koje nije zavisno samo od subvencija i privremenih poslova.
Kritičari trenutnog modela tvrde da je subvencionisanje stranih kompanija često kratkoročno rešenje koje ne garantuje stabilan razvoj ili otvaranje kvalitetnih radnih mesta. Naprotiv, može dovesti do situacije u kojoj je domaća ekonomija zavisna od odluka stranih korporacija koje, po potrebi, brzo zatvaraju pogone i odlaze tamo gde su troškovi niži.
Zaključak: Potrebna je dugoročna strategija i ravnoteža
Subvencije i olakšice za strane investitore mogu biti korisni alati za privlačenje kapitala i otvaranje radnih mesta, ali same po sebi nisu dovoljne. Da bi Srbija izgradila stabilnu i prosperitetnu industrijsku bazu, neophodno je razvijati domaću proizvodnju i tehnologiju, stvarati uslove za kvalitetan rad i zaštititi prava zaposlenih.
Važno je pronaći balans između privlačenja stranih investicija i ulaganja u domaće kapacitete, kako ne bismo zavisili samo od pomoći države i kratkoročnih interesa, već gradili ekonomiju otpornu na globalne krize i promene tržišta.