Parlament Srbije o ostavci premijera Vučevića najverovatnije početkom marta i redovnog zasedanja

Neopoziva ostavka predsednika vlade Srbije, Miloša Vučevića dve nedelje je putovala od Nemanjine ulice do Trga Nikole Pašića, da bi konačno ušla u skupštinsku proceduru. No tu nije kraj, jer će se još čekati na konstatovanje pada vlade. Kako nezvanično saznajemo u Skupštini Srbije, ta ostavka će se naći na dnevnom redu parlamenta tek početkom marta, onda kada i počinje redovno prolećno zasedanje
To praktično znači da bi Vlada Srbije tek početkom marta mogla da uđe u tehnički mandat, čime joj je ostavljen rok da u punom mandatu odlučuje o mnogim gorućim pitanjima.
To znači i da bi tek od marta mogao da počne da se računa i rok od 30 dana za izbor nove Vlade, čime bi Vučiću bilo ostavljeno dovoljno vremena da proceni šta mu je više u interesu, da li će ići na izbor nove vlade, ili na nove izbore koje bi mogao da raspiše za sredinu, a možda čak i kraj juna. S obzirom na dosadašnja iskustva i način na koji vlast sve zakonske rokove rasteže do maksimuma, može se reći – vrlo logičan scenario.
Vlast kupuje vreme u nadi da će protesti „utihnuti“
To je dosta prozirna igranka vlasti kako bi se kupovalo vreme u nadanju da će protesti da utihnu. Vučević je dao ostavku novinarima, a tek pod pritiskom javnosti posle dužeg vremena ju je potpisao i poslao Skupštini. Sad je Ana Brnabić na potezu da gricka vreme, kaže Zdravko Ponoš, predsednik i poslanik Srbija centra.
On smatra da vladajuća većina mnogo greši, jer opcije koje su im donedavno bile na raspolaganju za izlazak iz krize, više nisu na stolu.
Na pitanje kada jednom i bude zakazana za sednica na kojoj će biti konstatovan pad Vlade Srbije bez rasprave, hoće li poslanici SRCA prisustvovati zasedanju, sagovornik Danasa kaže da se njegova stranka zalaže da opozicija jedinstveno nastupa u Skupštini, imajući u vidu način na koji se vlast odnosi prema zahtevima studentskog protesta, a što je dovelo do opšte pobune u društvu.
Smatramo da u takvoj situaciji odgovorna opozicija ne može da sedi u skupštinskoj sali i daje legitimitet glumljenju normalnosti. Stanje nije normalno, a odgovornost za to snosi vlast. Na stranu način kako je Ana Brnabić urušila Narodnu Skupštinu načinom kako je vodila prethodne sednice, naročito prethodnu gazeći poslovnik o radu. Kao da to što je uradila nije bilo dovoljno. Ona je u svojim javnom nastupima bila jedan od najarogantnijih predstavnika vlasti na temu studentskog protesta. Nije propustila ni jednu priliku da uvredi učesnike protesta. O uvredama na račun opozicije i da ne govorimo, napominje Ponoš.