80 godina od zloglasne Novosadske racije – Još jedan neosuđeni zločin nad Srbima
Danas je obeležena 80. godišnjica Novosadske racije, jedne od najvećih tragedija u istoriji Novog Sada
Kod spomenika “Porodica” uz prisutne građane, od najstarijih do najmlađih, gradske čelnike, crkvenih velikodostojnika, rabina, predstavnika romskih i jevrejskih zajednica odana je počast stradalima u Drugom svetskom ratu.
Prisutnima se obratio gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević sa rečima da Novosadska racija nije samo tuga za Novosađane, već je opomena za celokupno čovečanstvo, a zatim i naglasio da fašističko zlo više nigde i nikada ne sme da se ponovi.
– Spomenik „Porodica“, pored kojeg se i ovog januara u tišini klanjamo nevinim žrtvama, nije samo spomen na prošlost, već i opomena za budućnost, jer u tu budućnost možemo samo ako smo oslobođeni od mržnje i zla, od neljudskog, od svega što je pre 80 godina zatrlo na stotine porodica, a na stotine njih zauvek zavilo u crno. I zato vas, dragi prijatelji, na ovom mestu tuge i sećanja, molim za podršku – rekao je gradonačelnik.
Gradonačelnik Vučević prisutnima je otkrio da je Novi Sad pokrenu inicijativu da zločin “Novosadska racija” kao lekcija uđe u udžbenike, u zvanični školski program, da generacije koje dolaze uče da se takva zlodela nikada ne ponove, da nauče da brane pravo na život, izbor i pravo na različitost.
– Mi u Novom Sadu, uz blagoslov vladike bačkog gospodina Irineja, pokrećemo i inicijativu za izgradnju memorijalnog centra posvećenog sećanju na Novosadsku raciju, da imamo mesto na kojem će biti sabrana sva svedočanstva, sve činjenice, sve uspomene. Mesto na kojem će se učiti istina o fašističkom zločinu nad Srbima, Jevrejima, Romima i negovati sećanje na sve nevine žrtve Novosadske racije – naglasio je gradonačelnik Miloš Vučević.
Pomen u ime Jevrejske zajednice održao je vrhovni Rabin Srbije gospodin Isak Asiel, koji je ispičao događaj koje je zadesio Jevereje u Poljskoj, istog dana 23 iste godine, na dana kada su se pripremali da proslave Šabat. Tog dana je stradalo još 3000 Jevreja.
Pomen Srpske pravoslavne crkve služili su vikarni Episkop toplički g. Jerotej i vikarni Episkop mohački g. Damaskin. Tom prilikom pročitano je obraćanje Njegove Svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija koji je zbog zdravstvenog stanja bio sprečen da prisustvuje pomenu.
– Mi pravoslavni Srbi nikada nećemo mađarski narod prepoznavati u licima zločinaca Janoša Tota, Geze Batorija, Đule Zomborija, Mikloša Nađa, Šandora Kepira, nego ga prepoznajemo i volimo kroz besmrtne likove junaka kao što su Pal Teleki, Endre Bajči Žilinski i svi oni koji su spasili živote suseda u Budisavi, Bačkom Gradištu i drugim mestima. Nadamo se da će uskoro o ovom zločinu nad nevinim stanovništom moći da uče đaci u školama i da će posle 80 godina od masakra nad golorukim narodom Bačke, puna istina biti dostupna svima. Negovanje kulture sećanja je naša obaveza i prema precima i prema budućim naraštajima – istakao je Patrijarh srpski Porfirije.
U znak sećanja na žrtve zloglasne akcije okupacionih snaga u Drugom svetskom ratu, predstavnici Grada Novog Sada, Vojske Republike Srbije, Jevrejske opštine Novi Sad, Matice romske, ambasada Mađarske, Izraela, SAD, Bugarske i Crne Gore, kao i potomaka žrtava položili su vence na spomenik „Porodica“ na Keju žrtva racije i spustili ih u Dunav.
U okviru programa na Keju žrtava racije, prigodne kompozicije izveli su Hor Jevrejske opštine „Hašira“, Hor Saborne crkve „Sveti Georgije“ i Crkveni hor pri Uspenskom hramu „Antifon“, a pomen je takođe održan kod spomen-ploče na Novosadskoj plaži ”Štrand”.
Na slici vidite bacanje Srba pod led u Novom Sadu pre 80 godina. Tada je u Novom Sadu i Šajkaškoj sprovođena mađarska racija.
Samo tokom januara 1942. godine za tri dana ubijeno je preko 2000 Novosađana i bačeno u Dunav pod led, kao što vidite na slici.
Jedina krivica ubijenih je što su bili rođeni kao Srbi i Pravoslavci i što su posedovali imovinu. Pored Srba, ubijen je i jedan broj Jevreja i nešto manje Roma.
Čitava racija u Šajkaškoj (južnoj Bačkoj) i Novom Sadu organizovana je od strane mađarskih honvedskih okupatora pod komandom regenta Mikloša Hortija. Povod za raciju bio je pronalazak 17 pušaka kod Srba Šajkaša, kojima je vojnički poziv u krvi. Ti ljudi su potomci srpskih graničara i tvoraca Vojvodine Srbije koji su slomili zube mađarskoj revoluciji iz 1848. godine. Pamtili su to Mađari i znali da im Srbi Šajkaši neće dugo trpeti okupaciju i zato su rešili da u teroru održe svoju strahovladu.
Međutim, pravi cilj racije je bila kampanja etničkog čišćenja usmerena protiv srpskih i jevrejskih civila (uključujući žene, decu i stare), kao i pljačka njihove imovine. Iz danas dostupnih izvora vidimo da je racija planirana znatno ranije i da je akcija razoružavanja u Šajkaškoj samo iskorišćena kao izgovor za sprovođenje planiranog genocida.
Skoro sva mesta u Šajkaškoj su bila zahvaćena racijom, a najviše Čurug, Gospođinci, Šajkaš, Đurđevo, Mošorin, Titel, Lok, Gardinovci, Vilovo, Žabalj, Bečej, Srbobran, Temerin i Novi Sad. Ukupno je ubijeno oko 4000 hiljade civila, uključujući skoro 1000 žena i 500 dece.
U raciji su učestvovali mađarska vojska i žandarmerija, kao i mađarska državna kraljevska policija u Novom Sadu. Na žalost, i pojedini novosadski Mađari su učestvovali u masovnim ubistvima svojih sugrađana i išli od ulice do ulice i izvodili ljude iz svojih kuća koji su kasnije ubijani i bacani pod led u Dunav.
Svi neposredni izvršioci zločina su odlikovani mađarskim “Krstom narodne odbrane“ (Nemzetvedelmi Kerest) kao i “Spomenicom južnih krajeva“ (Del-videki Emlekerem).