Čukarički na današnji dan slavi vek postojanja
Najveći uspeh osvajanje kupa 2015. godine
Tog 4. jula 1926. godine, pre tačno jednog veka, grupa entuzijasta osnovala je fudbalski klub Čukarički. Dogodilo se to u kafani „Majdan“ pre stotinu godina, a prema osnivačkom programu klub je poneo ime „ČSK – Čukarički sportski klub“. Određene su klupske boje, belo-crne, koje ekipa ima i dan danas.

Prvi predsednik fudbalskog kluba je bio Miloš Ilić, rezervni vazduhopovni kapetan prve klase i prvi srpski avijatičar. U početku tim je trenirao i igrao na terenima oko Vilimana i na Makišu, kao i u Prepolačkoj ulici na Mihajlovcu. Vremenom, prostorije su obezbeđene u Zrmanjskoj ulici, a teren ispod „Sokolane“.

Dres Čukaričkog su uoči Drugog svetskog rata, kao i u toku samog rata, nosili istaknuti fudbaleri kao što su Blagoje Moša Marjanović, Franjo Joža Giler, Aleksandar Petrović Pikavac, Đorđe Jovanić, Matija Perlić i drugi…

Pred početak drugog svetskog rata Čukarički, tada pod imenom „ČSK Istra“ zbog fuzije sa tim klubom, bio je sve bolje plasiran, peo se iz ranga u rang, a klub je sa klupe tada predvodio i legendarni Blagoje Moša Marjanović, koji je ujedno bio i igrač Čukaričkog, ali je ratni vihor prekinuo uspon belo-crnih.

Po okončanju rata Čukarički je igrao u nižim rangovima jugoslovenskog fudbala, ali je imao veoma zapaženu ulogu. U sezoni 1954/55 Brđani su ostvarili tada istorijski uspeh, plasirali su se u Srpsku ligu, ali su se u ovom rangu takmičenja zadržali samo jednu sezonu. Usledile su godine u kojima je klub bio u četvrtom, pa i petom rangu fudbala u velikoj Jugoslaviji, uglavnom kao član beogradskih liga.

Krajem 60-godina prošlog veka stasala je sjajna generacija momaka uglavnom rođenih na Banovom brdu, koja je beležila fantastične uspehe. Mimo svih očekivanja, a sa skromnim materijalnim sredstvima, Čukarički je ušao najpre u Srpsku ligu, a u sezoni 1971/72 posle uspešno odigranih kvalifikacija ostvaren je tada istorijski plasman u Drugu saveznu ligu.

Tu generaciju predvodio je sa klupe legendarni Aca Pavlović, a na terenu Šikanić, Upčev, Rović, Vlajić, Smiljković, Macan i brojni drugi fudbaleri čija su imena zlatnim slovima ostala upisana u istoriju Čukaričkog.

U Drugoj saveznoj ligi su se Brđani zadržali sve do sezone 1976/77 kad su ponovo ispali u Srpsku ligu. Odmah potom usledio je pad u Beogradsku zonu, tada četvrti rang takmičenja, ali i ekspresan povratak u Srpsku ligu, u kojo su tada kao pozajmljeni igrači Crvene zvezde nastupali i Milko Đurovski i Žarko Đurović.

Do raspada velike Jugoslavije Čukarički je bio konstantno član Srpske lige, a novi uspon kluba usledio je u SR Jugoslaviji, kad je klub preuzela firma „Stankom“. Usledio je najpre povratak u Drugu ligu, potom Prvu „B“, pa i Prvu „A“ ligu. U sezonama 1996/97 i 1997/98 Čukarički je premijerno nastupao u Evropi, u takmičenju koje se zvalo Intertoto Kup.

Imali su Brđani nekoliko zapaženih rezultata u narednim sezonama, počeli su da „proizvode“ igrače za mladu reprezentaciju, pa i za „A“ selekciju Jugoslavije, dres sa nacionalnim grbom nosili su legendarni Predrag Peca Brzaković, Aleksandar Jović, Milan Dudić… Nešto kasnije ostvareni su i veliki transferi, ističu se oni Gorana Gavrančića i Miloša Ninkovića, obojica su sa Banovog brda otišla u kijevski Dinamo.

Bilo je i sezona u kojima je Čukarički ispadao iz elitnog ranga, ali se odmah i vraćao u društvo najboljih, sve do sezone 2010/11, koja je bila jedna od najlošijih u istoriji kluba. Tada već bez sponzora, gotovo bez ičije pomoći, nad Banovim brdom nadvili su se crni oblaci, klub jedva da je postojao. Ali, preživeo je Čukarički i te teške trenutke, najviše zahvaljujući firmi „ADOC“ i novom predsedniku kluba Draganu Galetu Obradoviću.

Sa njegovim dolaskom u Čukarički, čiji je dres svojevremeno i nosio, usledila je zlatna era Čukaričkog. Era koja i dalje traje, era u kojoj je nekoliko puta osvajano treće mesto u Super ligi Srbije, era u kojoj je osvojen i prvi veliki trofej, namenjen pobedniku Kupa Srbije 2015. godine, posle pobede u finalu protiv Partizana na stadionu „Crvene zvezde“ od 1:0, golom Slavoljuba Srnića.

Čukarički je bio i redovni učesnik evropskih kupova, igrao je kvalifikacije za Ligu Evrope i Ligu konferencije, a u sezoni 2023/24 bio je i član grupne faze Lige konferencije, gde je igrao u konkurenciji sjajnih timova, italijanske Fiorentine, belgijskog Genka i mađarskog Ferencvaroša.

Čukarički je, dolaskom Vladimira Matijaševića u klub, podigao lestvicu na svim poljima. Počelo je transferom Nikola Stojiljkovića u portugalsku Bragu, a narednih sezona lestvica je podizana sve više i više.
Dovoljno je samo pomenuti transfere koje su ostvarili Andrija Pavlović, Erhan Mašović, Petar Mićin, Slobodan Tedić, Samuel Ovusu, Veljko Birmančević, Dimitrije Kamenović, Đorđe Jovanović, Đorđe Petrović, Nikola Petković, Marko Rakonjac, Uroš Drezgić, Novak Mićović, Igor Miladinović, Mihajlo Cvetković, Andrej Bačanin, Filip Matijašević…

Brđani su formirali i Omladinsku školu koja je jedna od najboljih u Srbiji, nadaleko poznata i na Starom kontinentu. Mnogi od pomenutih igrača stasali su upravo u Akademiji kluba sa Banovog brda, među njima i aktuelni reprezentativci Srbije Đorđe Petrović, golman engleskog Bornmuta i Mihajlo Cvetković, napadač slavnog belgijskog Anderlehta. Čukarički danas slavi veliki jubilej, ali se ujedno i sprema za veoma zahtevnu sezonu, u kojoj će brojnim akcijama obeležiti vek postojanja. Centralna proslava zakazana je za 2. septembar.
TEKST I FOTO – FK ČUKARIČKI










