Blagojević o trenerskom putu i izazovima
Evocirao uspomene iz Mađarske i govorio o žrtvi posla
Trener Partizana, Srđan Blagojević, prisetio se perioda provedenog u Mađarskoj, govoreći o uspesima i rastanku sa Debrecinom, ali i o putu koji ga je doveo do klupe crno-belih.
U razgovoru za mađarske medije Blagojević je istakao da iz Debrecina nosi izuzetno lepe uspomene i naglasio da je u klub stigao u veoma izazovnom trenutku.
– Imam veoma lepe uspomene na Debrecin. Iznenada i neočekivano sam stigao u klub direktno iz Astane. Proveo sam dve prelepe godine tamo, radeći i živeći u veoma prijatnom okruženju. Došao sam u teškom trenutku, ali smo se brzo prilagodili i odlično razumeli sa ekipom, pa smo već te iste sezone ostvarili neočekivan uspeh osvajanjem bronzane medalje – rekao je Blagojević.
Strateg Partizana potom je objasnio zbog čega je došlo do rastanka sa mađarskim klubom, uprkos solidnim rezultatima.
– U prvom kolu pobedili smo Đer sa 3:0 u gostima, a moj poslednji meč bio je protiv Ujpešta u Budimpešti, gde smo zasluženo izgubili. Nakon toga tadašnje rukovodstvo pokrenulo je razgovore o prekidu saradnje, jer su smatrali da klub zaslužuje bolje rezultate u novoj sezoni od onoga što smo do tada postigli. Shvatio sam da se ne slažemo oko toga šta smo uradili za klub i da više nema međusobnog poverenja, zbog čega sam prihvatio raskid ugovora, iako mi je ostalo još deset meseci ugovora – objasnio je Blagojević.
On je naglasio i da je tek nakon rada u inostranstvu dobio pravu priliku u srpskom fudbalu.
– Moja karijera nije tipična za naš region. Radio sam osam godina u akademiji sa mladim igračima, potom u nižim ligama Srbije, a onda sam kroz Astanu i Debrecin izgradio ime na međunarodnoj sceni. Posebnu težinu ima činjenica da sam u svojoj zemlji postao trener tako velikog kluba. To daje novu dimenziju mojoj karijeri – istakao je trener crno-belih.
Blagojević se osvrnuo i na privatnu stranu trenerskog posla, priznajući koliko mu znači što sada više vremena provodi sa porodicom u Beogradu.
– Deo trenerskog puta je i žrtva – pet godina sam živeo odvojeno od porodice, koja me je posećivala samo povremeno. To je deo našeg posla koji ljudi spolja ne vide, ali ima ogroman uticaj na naš razvoj i životni put. Poslednje dve i po godine svi zajedno uživamo u životu u Beogradu, zajedno sa roditeljima i prijateljima prolazimo kroz ovu fazu moje karijere – zaključio je Blagojević.










