Dule za sva vremena
Svet košarke tuguje
Košarkaški svet nastavlja da se oprašta od Duško Vujošević, a emotivne poruke stižu sa svih strana – od bivših igrača, saradnika i prijatelja koji su imali privilegiju da rade sa legendarnim stručnjakom.
Jednu od poruka uputio je Aleksandar Đorđević, nekadašnji plejmejker i Vujoševićev učenik:
– Pocivaj u miru, Dule. Tvoja jedinstvenost ostaviće veliku prazninu u košarci. Tvoji igrači, svi sportski prijatelji te nikad neće zaboraviti. Hvala Treneru, RIP.
Od svog nekadašnjeg mentora oprostio se i Žofri Lovernj, koji nije krio koliko mu je Vujošević značio, ne samo na parketu već i van njega:
– Duško Vujošević nije bio samo moj trener… Van porodičnog kruga, bez sumnje osoba koja je najviše uticala na moj razvoj. Oblikovao me je, verovao u mene i pomogao mi da postanem igrač kakav sam danas, ali još važnije čovek kakav sam postao. Zauvek ću mu biti zahvalan za sve što mi je pružio. Počivaj u miru, Generale. Nikada te neću zaboraviti.
Vujoševićev uticaj prevazilazio je granice terena – nije bio samo strateg, već učitelj i autoritet koji je insistirao da košarka mora da oblikuje i karakter.
– Ne pravimo samo igrače, već i ljude.
Njegova filozofija bila je jasna i beskompromisna: rad, disciplina i odgovornost bili su temelj svega što je gradio.
– Talent je važan, ali bez rada ne vredi ništa.
Poznat po direktnom pristupu, nikada nije uzmicao pred pritiskom, već ga je smatrao sastavnim delom vrhunskog sporta, posebno u dresu KK Partizan:
– Ko ne može da podnese pritisak, ne treba da bude u Partizanu.
Iza strogog stava krila se iskrena emocija prema klubu i igri, što je često i sam isticao:
– Partizan mi je doneo više radosti nego tuge, a neko to ne doživi za pet života.
Jedan od najupečatljivijih trenutaka njegove karijere ostaje legendarna trojka Dušan Kecman, nakon koje je izgovorio rečenicu koja je ušla u košarkašku istoriju:
– Realnost nije briga na koju se obaziremo.
Čak i u najtežim trenucima, zadržao je prepoznatljiv duh i humor:
– Život je štetan po zdravlje.
Do poslednjih dana ostao je veran onome što je bio čitavog života – čovek košarke:
– Kao što mi je potrebna terapija, tako mi je potrebna i košarka da bih se osećao živo.










