Izložba „In Between“ na Kolarcu
Izložba Danje Tekić „In Between“ biće otvorena u utorak, 28. januara u 19 časova u Likovnoj galeriji Kolarčeve zadužbine.
Novi ciklus slika Danje Tekić In Between konceptualno se nadovezuje na njene prethodne radove, dok formalno predstavlja iskorak ka primeni zlatne boje u koloritu i principu refleksije u okviru kompozicionih rešenja. U sistemu auto-referentnih slika prepliću se jasno odvojene uniformno obojene površine i linije formirajući repetitivne geometrijske module. Radovi predstavljaju dvodimenzionalne prostore (ravni) u kojima je umetnički izraz redukovan na svoju suštinu – boju i liniju koje tvore estetski radikalno prečišćene plošne forme. Minimalistički pristup promišljanju filozofije umetnosti je u funkciji sputavanja kakofonije, jer svodi likovni zapis na pravolinijske geometrijske oblike u čijoj se osnovi nalaze forme kvadrata i pravougaonika (bojena geometrijska polja, izmeštene linije njihovih obrisa, kao i njihovi „međuprostori“), odnos punog i praznog, originala i odraza.
Radovi nastali na tački dodira umetničkog, naučnog i transcendentnog predstavljaju kompleksne vizuelne situacije u kojima se gradivne celine (moduli) multiplikuju u prostoru u okviru svojih nebrojenih mogućnosti. Umetnica linijama i bojenim površinama ostvaruje dinamičku geometrijsku strukturu u kojoj osećaj kretanja forme i paralelno prisutnih, različitih modusa njenog postojanja ostvaruje preklapanjem bojenih geometrijskih oblika i izmeštenih linija njihovih obrisa, nagoveštavajući utisak transparentnosti i dubine, čime implicira razdvajanje prednjeg plana od pozadine i iskorak ka oslobađanju od plošnosti. Sklad u okviru kompozicija Danja Tekić postiže uodnošavanjem formi, linija obrisa i njihovih međuprostora, uspostavljajući relacije u kojima nema dominacije.
Umetnica vizuelizuje kontinuum vremena i prostora u kome originali i sva izmeštanja nastala beleženjem pozicija njihovih odraza istovremeno postoje. Svaka pojedinačna slika se ponaša kao fraktal – geometrijski oblik koji ima sve karakteristike celine čiji je deo. Za fraktale u prirodi je svojstveno da se progresivno ponavljaju u sve manjim ili, kao kad je reč o radovima Danje Tekić, sve većim dimenzijama. Vodeći nas na putovanje od mikro do makro sfere i nazad, dela dotiču srž razumevanja filozofije života i umetnosti.
Konceptualni koreni umetničke prakse Danje Tekić dosežu do konkretne umetnosti, naročito brazilskog konstruktivizma i neokonkretizma i minimalizma. „Konkretna umetnost je autonomna u svojoj specifičnosti. Ona je izraz ljudskog duha, predodređena za ljudski duh i treba da poseduje takvu jasnoću i takvo savršenstvo koje se i očekuje od dela ljudskog duha“ (Maks Bil, Concrete Art, 1936-1949). Umetnik Ed Rajnhart je smatrao da umetnost počinje onog trenutka kada odbacimo prirodu. Kompozicije Danje Tekić se iščitavaju kao svet za sebe, svet elegantne geometrijske estetike, svet koji ističe značaj apstraktne ideje, kreativnim procesom transformisane/opredmećene u umetničko delo. Radovi korespondiraju i sa shvatanjem umetnosti još jednog pobornika minimalizma, Donalda Džada: umetnost je doslovna, deklarativna, depersonalizovana i formalno celovita. Ipak, za razliku od minimalističke odbojnosti prema vizuelno prijemčivoj pojavnosti, te insistiranju na suočavanju sa radovima na čisto fizičkom nivou, slike Danje Tekić svojom estetikom magnetski privlače pažnju posmatrača. Umetnica nas uvodi u smiren, tih prostor namenjen meditaciji i kontemplaciji u kome možemo podjednako da uživamo u jednostavnosti i čistoti detalja kao i lepoti beskraja univerzuma.
Ivona Fregl